“IN MEMORIAM: prof. dr. Mehmed Dedić (1941 – 2020.)”
U povodu tužnog događaja, smrti našeg uvaženog prof. dr. Mehmeda Dedića, u utorak, 29.12.2020. godine sa početkom u 12 sati, na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli upriličen je “IN MEMORIAM: prof. dr. Mehmed Dedić”.
Tom prilikom, auditorijumu su se obratili dekan Ekonomskog fakulteta te kolege prof. dr Mehmeda Dedića koji su poznavali njegov lik i djelo. O Profesoru Dediću govorili su pProf. dr Mustafa Sinanagić, prof. dr BahrijaUmihanić i prof. dr Zlatan Delić.
Profesor Dedić nas je napustio 26.12. 2020. godine u 80. godini života. Profesor Dedić je kroz svoju višedecenijsku akademsku karijeru, kao vrsni intelektualac i pragmatičar, dao izuzetan doprinos razvoju Ekonomskog fakulteta u Tuzli te ostavio trajan pečat u razvoju sociološke i ekonomske misli. akademsku karijeru Profesor Dedić je započeo u zvanju asistenta 1976. godine kada je osnovan i Ekonomski fakultet, zbog čega sa pravom možemo tvrditi da je bio prva plejada nastavnog osoblja koji su utemeljili i razvijali ovu instituciju.
U svojoj bogatoj akademskoj karijeri, napredovao je u zvanje docenta 1997. godine, potom u zvanje vanrednog profesora 1983. godine te u trajno zvanje redovnog profesora 1990. godine. Radni vijek završava 2006. godine, ali i dalje nastavlja aktivno surađivati sa kolegama i ispunjavati svoju akademsku misiju.Uvaženi profesor Dedić, pred angažamana u nastavnom procesu, obnašao i funkcije prodekana, a u dva perioda (1984/85 i 1998/99) i funkciju Dekana Fakulteta, čime je posebno zadužio našu instituciju.
Profesor Mehmed Dedić dao je značajan doprinos razvoju katedre za Menadzment na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Uvažavajući i kritički analizirajući najnovije trendove na području teorije i prakse rukovođenja, profesor Dedić početkom 90-tih godina, umjesto dotadašnje Psihologije rukovođenja, inicira uvođenje naučne discipline Menadžment u studijske programe Ekonomskog fakulteta. Kao prvi predmetni nastavnik Menadžmenta na Ekonomskom fakultetu, prof. Dedić uvodi korištenje savremene i najaktuelnije svjetske literature koja je u to vrijeme korištena i na evropskim i svjetskim prestižnim Univerzitetaima. Pored toga, objavljivanjem knjige pod naslovom Humani menadžment, prof. Dedić postaje rodonačelnikom i afirmatorom ideje o važnosti ljudskih potencijala u savremenim organizacijama, što će šire u Bosni i Hercegovini biti značajnije prepoznato tek deceniju kasnije. Prof. Dedić dao je značajan doprinos i prepoznavanju važnosti kvalitativnih istraživanja u ekonomiji općenito, a u menadžmentu posebno.
Studenti kosu imali privilegiju slušati predavanja profesora Dedića, pamtit ćemo ga po veoma specifičnom i pragmatičnom načinu prenošenja znanja iz oblasti Sociologije i Menadžmenta.
Izvod iz govora Prof dr. Zlatana Delića:
«Profesor Mehmed Dedić bio je više od profesora.
Bio je autentičan.
Niko nije mogao biti indiferentan na njegovu pojavu.
Gdje god se nalazio ispunjavao bi prostor svojim glasom.
Imao je poseban osjećaj za humor.
Imao je poseban životni stil.
Imao je osoben stav prema svemu.
Volio je govoriti.
Imao je šta reći.
Oni koji su ga poznavali znaju o čemu govorim.
Volio je citirati Sloterdijkovu misao koja glasi da je filozofija uvijek ozbiljnije uzimala život, nego što je život uzimao samu filozofiju.
Bio je svjestan da ljudski život protiče u matrixu koji isisava sve što vrijedi i vraća nam jedino nadomjestke onoga što život doista može biti.
Imao je averziju prema svim zatvorenim sistemima smisla jer je znao da su sistemi represivni prema pojedincu.
Nije volio birokratiju, mada je bolje od svih drugih koje sam poznavao – znao govoriti o različitim vrstama racionalnosti.
Prezirao je rigidnost organizacija i institucija.
Volio je slobodu.
Njegovao je osobenu sociološku imaginaciju“
Vjerujem da je u duši bio pjesnik.
Znao je da ono „najčovječnije“ u čovjeku ne može biti ostvareno ni utopijom ni distopijom – i po tome je bio filozof
Kao sociolog, smatrao je da je društvo u biti konfliktno i prožeto međusobno konkurirajućim interesima.
Svaki puta, kada bi objašnjavao neki društveni fenomen, činio je to na kreativan način. …
Nije skrivao stavove koji nisu bili po volji vladajućim politikama i političarima.
Naprotiv, njegovao je posebnu vrstu ironije i cinizma prema etno-klero- novo- kapitalističkim strukturama moći i vlasti. …
Bio je duboko svjestan da je bosanskohercegovačko društvo svojevrsni socijalni laboratorij.
Imao je averziju prema političkim, medijskim i narativnim praksama normaliziranja prekograničnih (etničkih) politika kolektivnog predstavljanja stanovništva u kojima se briše ono pojedinačno – ono što se ne uklapa.
Otvoreno je kritikovao tranzicijske tendencije korporativizacije, birokratizacije i komodifikacijevisokog obrazovanja i univerziteta.
Odbacivao je svaku vrstu pozitivizma, dogmatizma i etatizma.
Odbacivao je ideal uglađene akademske filozofije.
Umjesto toga, njegovao je ironiju.
Davno je prepoznao da se vrijeme zbilje ozbiljuje tako što falsificira razliku između istine i ideologije – realiteta i privida.
Ukazao je na paradokse i konceptualne praznine svih meta narativa.
Naročito onih koji, s prstom u zraku, govore o „transcendentalnoj istini“ kojoj bismo se trebali bezuslovno pokoravati.
Znao je da je znanje nerazdvojno od moći, i da su procesi dehumanizacije toliko snažni da nam je potrebna epistemička rekonstrukcija naših sistema znanja.
Odbacivao je i tradicionalno uobičajenu propozicionalnu logiku, kao i platformski i „tabelarni model mišljenja“ prema kojemu, prije svakog istraživanja, već moramo imati izgrađenu (ili pretpostavljenu) neku koherentnu “teoriju saznanja”.
„Discipliniranje“ i „specijalizaciju“ znanja, smatrao je ambivalentnim produktom modernog doba.
Nije vjerovao da možemo pronaći, ili da u našim istraživanjima možemo primijeniti, metode koje su lišene vrijednosnih pretpostavki.
Nije vjerovao u vrijednosno neutralni jezikjedinstvenenauke koji bi mogao poslužiti kao stalna i neutralna matricaza formuliranjesvihispravnihobjašnjavalačkih hipoteza.
Bio je humanist – ali nije imao imao previše iluzija. …
Profesor Dedić je bio induvidua u filozofskom smislu te riječi.
Između matrixa virtualnih simbola, i životnih oblika neposrednosti – nastojao je ostvariti autentičnostizravnog života u punini iskustva. …
Stalno iznova me fascinirao (a siguran sam i druge), profesorov osobeni način govora.
Njegov govorni stil bio je autentičan, bilo da se radilo o iskazivanjustručnog mišljenja o nekom društvenom fenomenu, ili o običnom razgovoru u kantini na fakultetu.»
Profesoru Dediću dugujemo iznimnu zahvalnost za sve što je učinio za instituciju i generacije studenta koje je podučavao. Njegovo supruzi, kćerkama te cijeloj porodici, prijateljima i poznanicima želim uputiti izraze najdubljeg saučešća, uz duboko uvjerenje da svi možemo biti ponosni na njegovo intelektualno naslijeđe.
Knjiga sjećanja na prof. dr. Mehmeda Dedića bit će otvorena u dekanatu Ekonomskog fakulteta od 29.12.2020. godine do 08.01.2021. godine.
